Kanjon rijeke Krupe je jedna od ljepših stvari koje sam doživeo i vidio u posljednje vrijeme. Iako sam osoba koja puno putuje svake godine i već sam vidio dosta prirodnih ljepota, euforičan sam u vezi Kanjona rijeke Krupe. Moglo bi se reći da sam poput malog djeteta kada mu date igračku koju je jako dugo iščekivalo.
Kanjon rijeke Krupe se nalazi u zaleđu Zadra, tačno 20 kilometara od Obrovca.
Rijeka Krupa je veoma kratka, dužine svega 7 kilometara. Ima preljep kanjon i devetnaest vodopada.
Rijeka Krupa se ulijeva u rijeku Zrmanju, mnogo više poznatiju od rijeke Krupe. Rijeka Zrmanja se takođe može pohvaliti preljepim kanjonom. A rijeci Zrmanji se snimao film Vientou. Zrmanja nudi mogućnost raftinga i kajaka kao i Krupa.
Zanimljivo je to da kanjon rijeke Krupe ima vrlo malo posjetilaca! Do sada sam bio u kanjonu šest puta, a samo sam jedanput naišao na jednu mladu porodicu. Svi ljudi koji vole mir i izbegavaju gužve toplo preporučujem da posjete ovdje, jer će vam se svidjeti ovo mjesto.
Polazna tačka za jednosatni izlet u kanjonu rijeke Krupe je na koordinatama 44.193730, 15.844029. Tu postoji samo jedna jako stara kuća u kojoj stanuje starija srpska porodica. Zbog čega srpska? Većina Srba je živjela na tom području u predratnom periodu. Gospodin i njegova supruga su uvijek vrlo ljubazni, svaki put su me pozvali na kafu i nikad ne očekuju ništa za uzvrat. Domaćinstvo ima više od 50 koza, što je također jako interesantno.
Parkirajte automobil na datim koordinatama i zaputite se u jednosatnu šetnju do dna Kanjona. Upravo na tom dijelu kanjona se nalazi kameni most , star više od 100 godina. Legenda kaže da je most sagradio dječak koji je bio zaljubljen u djevojčicu koja je živjela u selu koje je bilo na drugom kraju rijeke Krupe.
Dok se budete spuštali niz kanjon, moći ćete se diviti ovoj ogromnoj ljepoti prirode. Na putu do dna kanjona postoje mnogo dobra mjesta sa kojih možete napraviti sjajne fotografije.
Odmah iza mosta, rijeka je napravila veliki bazen u kojem možete preplivati od tri do četiri (u zavisnosti od količine vode u njima), manjih ali ipak interesantnih vodopada. Neposredno iza kamenog mosta, nalazi se malo veći vodopad koji je vrijedno vidjeti.
U kanjonu ima dosta plodova smokve, i niko vam neće zamjeriti ako ih budete ubrali. Ne znam kada tačno rađaju smokve. Mislim da je dva puta godišnje.
Iz kanjona se možete vratiti i drugim putem, koji je kraći nego prvi, dođe kao prečica, ali je malo izazovniji. Na početku se nalazi kao jedan odeljak dugačak oko dvadesetak metara i tu morate proći kroz klinove i čelične užadi. Ako ste navikli da radite to ili nešto slično tome, a vjerovatno niste, možete pokušati. Neće vam oduzeti puno vrijemena jer je na samom početku puta, pa se stoga možete lako i brzo vratiti nazad i krenuti istom stazom kojom ste i došli, u slučaju da vam je preteško i da ne uspijete.
Kao što sam ranije spomenuo, bio sam u Kanjonu rijeke Krupe već šest puta do sada. Posljednji put sam išao početkom juna sa mojim prijateljem Aleksom koji je također ekspert u snimanju video zapisa.
Pošto smo Aleks i ja ljudi koji vole da istražuju, odlučili smo da provedemo cijeli dan u proučavanju kanjona rijeke Krupe.
Prvo smo se okupali u bazenu, penjali na vodopade, skakali u vodu … Ukratko, dok smo se zabavljali i istraživali ujedno smo i sve to snimali i fotografisali.
Kada smo bili gotovi sa ispitivanjem kamenog mosta, odlučili smo da se uputimo lijevom obalom rijeke. U početku je sve bilo u redu, ali onda je staza postala neprohodnija. S druge strane rijeke sve je bilo vidljivo i mnogo bolje. Tako da smo se oboje složili da ipak pređemo na drugu stranu uprkos tome što smo nosili sa sobom mnogo opreme za fotografisanje i snimanje video zapisa. Bili smo primorani da nađemo dio rijeke gdje voda nije bila duboka. Silne kamere i fotoaparati koji su bili sa nama ne bi trebali da se pokvase.
Pronašli smo vodopad koji nam je sugerisao da tu voda nije duboka i da možemo preći bez brige. Na početku sam se morao progurati kroz guste trave i mulj, a potom je sve bilo čisto i bez ikakvih poteškoća sam prešao ostatak rijeke. Na kraju se pojavio problem koji je bio mnogo veći od bilo čega što nam se do sada izdješavalo, kao šlag na tortu sa sve jagodama na vrhu. Naime, desna obala je potpuno zarasla u žbunje, puzavicu i korov, izgledalo je kao da je nemoguće preći. Kada sam krenuo malo na gore sam uspjeo sam naći mjesto gdje se činilo moguće da se nekako provučem kroz prolaz. Tu je postojao još jedan problem, da bi došao do prolaza morao sam proći kroz nekoliko stopa dugog i poprilično širokog živog blata koje je bilo ispred mene. Nisam imao drugog izbora nego da zakoračim u njega i dočepam se prolaza. Bilo je rizično, ali je upalilo. Ima istine u onoj izreci ,,vrijedi rizikovati”. Najneugodniji osjećaj od svega je to što ne znaš šta je u tom blatu, ali idalje nastavljaš da koračaš jer nemaš drugog izbora.
Kada sam uspjeo da pređem živo blato i provučem se kroz prolaz, nazvao sam Aleksu i davao mu upute gdje da ide. I dan danas se sjećam izraza na njegovom licu kada je vidjeo živo blato ispred sebe.
Pošto je na ovoj strani rijeke bio uređen potok, nastavili smo napred uz rijeku. Naše odredište je bilo ušće rijeke Krupe u rijeku Zrmanju.
U nekom momentu kanjon je počeo da se širi i pojavile su se livade i pašnjaci na kojima su pasla stada krava, a zatim je kanjon ponovo postao vrlo uzak, i nikako mi nije bilo jasno kako uspiju da dovedu tu krave na ispašu.
Pošto je već počelo da se smrkava, a našeg odredišta nije bilo nigdje na vidiku (ušće Krupe u Zrmanju), odlučili smo da se okrenemo i polako krenemo ka autu. Kada sam posle kući proučavao gugl mapu, zaključio sam da smo mi skrenuli sa puta desno ka preljepom vodopadu, a ne ka mjestu gde se Krupa ulijeva u Zrmanju. Sada imam još jedan razlog više da ponovo dođem u posjetu ovom divnom mjestu i po sedmi put!
Dok smo se vraćali bili smo sigurni da nećemo vidjeti ništa specijalno, ali smo se prevarili. Ispred nas je stajao vodopad preljepog oblika i boja. Čim sam ga ugledao istog trena sam dobio jaku želju da plivam u njemu. Pošto je struja bila dosta jaka, nije bilo lako, ali ako nešto stvarno želiš i imaš volju ništa ti ne može teško pasti. Pošto je cijeli prizor bio tako lijep, otplivao sam nazad do obale, pokupio GoPro i vratio se nazad kako bih snimio vodopad iznutra. Snimak možete vidjeti ispod.
Nastavili smo put niz rijeku, ali izgleda da smo i ovaj put skrenuli sa puta , a da nismo ni primjetili, jer smo odjednom naleteli na zid koji je bio pred nama. Malo sam se popjeo na njega i vidio u daljini da smo propustili tu stazu koja vodi do kanjona. Pitao sam Aleksu da li se penje na zid ili da se vraćamo putem okolo. Nekako sam uspjeo da ga nagovorim da bi bilo bolje da se i on uspijenje jer je to brži način da stignemo do auta.
Kada smo konačno stigli, oko auta nas je čekalo stado slatkih koza. Malo kasnije nas je vlasnik spomenute kuće pozvao na kafu, ali s tim da je već bilo pola deset, morali smo odbiti poziv. Umesto toga smo malo poćaskali, što je također bilo interesantno.
Bio sam potpuno ispunjen ovim novim iskustvom i već sam razrađivao plan u glavi kada ću doći u sljedeću posjetu ovom preljepom mjestu. Sljedeći put ću za sigurno istražiti kanjon do kraja. Planiram da dođem do kanjona rijeke Krupe ponovo, u septembru. Smokve će do tada sazreti, a ne postoji ništa ljepše nego kada jedete smokvu koju ste vi svojim rukama ubrali sa drveta.
Radujem se ponovnoj posjeti rijeci Krupe, kao što sam se nekad radovao petku kada sam išao na žurke.
